006.Divlje vode - Žumberak

To translate from Croatian to install your language:translate.google

Nazvao me je na mobitel frend pa kaže, idemo nekamo na jedan dan, nemogu više, išla bi i supruga , malo sam razmišljao pa kažem, idemo na PP Žumberak- Samoborsko gorje , nije daleko, nekih 20 km od Zagreba , može i tako je bilo, u nedelju u jutro javlja se zvono na vratima, frend je već stigao, nisam spremio ruksak jer mi neće trebati za jedan dan, mislim si budem negdije uz put pojeo i tako smo krenuli.

Vozimo se prema Samoboru i kad smo došli za skretanje prema Bregani , desno pa kod benzinske pumpe i granićnog prijelaza ljevo i prema parku prirode Žumberak – Samoborsko gorje, vozimo se kroz sela prema Stojdragi, dolazimo do križanja, mi ćemo ljevo i odmah stanemo kod križa i crkvice, malo dalje u udolini je izletište i restoran Divlje vode

Kako smo zastali kod križa i kapelice, naravno frend nas je odmah poćeo zabavljati svojim akrobacijama, kad smo završili sa slikanjem scenskih elemenata, zaputili smo se prema restoranu na ulazu u park, gdije smo naravno prema mojim očekivanjima popili kavu, izljećili pluča od viška zraka i malo popričali sa osobljem.

Došlo je vrijeme da malo pogledamo okolo, izašli smo van te smo se zaputili prema Bio parku koji se nalazi na dosta velikoj površini, a odmah ispod restorana, odmah na silasku nakon desetak metara dočekao nas je ribnjak, odnosno nešto kao potok sa pastrvama, gledam okolo, sve je ljepo uređeno, ima mjesta za djecu i za odrasle, kako smo se šetali dalje, počeli smo susretati domaće životinje,( konje, vijetnamske svinje i još puno toga) nisam vidio kravu pa neznam dali je ljubićasta ili kakva, ali dobro, tu smo se zadržali dosta dugo pa je došlo vrijeme da idemo dalje.

Inače ulazak u park je koštao deset kuna, ali smo se mi ovaj puta provukli, nije bilo osoblja da nam naplati, po izlasku iz parka , opet smo svratili u restoran gdije smo popili kavu i sok i nastavili dalje prema Eko selu Žumberak i kući Scouth, ali o tome drugi puta.

Slike sa izleta

005.Burni Bitoraj

To translate from Croatian to install your language:translate.google
_________________________________________________________________________________
Jutro je, nerazbuđen sam, još mi je maglica pred očima, ali spremam ruksak, hranu i sve što ide uz to, zatim kupaona i oblačenje, zadnje stavljam gojzerice na noge i napuštam svoje civilizacijsko carstvo, ali odlazim u drugo koje je puno ljepše i oku ugodnije, gdije i kad se umoriš to je slatki umor, nisam napisao, krečem iz Zagreba , ali nema veze, sijedam na Tramvaj i krećem put Zagrebačkog željezničkog kolodvora , onaj uspavljujući zvuk prolaska kotača vlaka sa tračnice na tračnicu kao da govori : ide-mo, ide-mo, ide-mo i tako u beskraj odnosno do prve željezničke postaje pa opet dalje. Konačno sam stigao, izlazim u mjestu Lić  na sreću, nedaleko stanice je zgodan kafić i pada prva kava. Nakon opuštanja i laganog razgovora sa zgodnom šankericom, odlazim putem koji se proteže kroz beskonačnu poljanu put Viševice i dalje prema Bitoraj-u.

Vrh Bitoraja (1385 nmv ) smiješten je unutar područja Velike Kapele, šumovita planina čiji vrh nije jasno izražen, 

ispod vrha bitoraja nalazi se planinarsko sklonište Bitorajka (1303 mnv). Do Bitoraja i Bitorajke možemo doći iz više pravaca, uglavnom se kreće iz mijesta Lić ili Vrata. Sjevernom padinom Burnog Bitoraja možemo se spustiti do Sungerskog luga. Prekrasnim područje m kojim prolazi cesta iz Delnica  za Mrkopalj. Burni Bitoraj se zajedno sa Viševicom uzdiže istoćno od Fužina i Lić polja. U okolici se nalaze mjesta koja bi svakako trebalo posijetiti: Fužine, Vrata, Lić, Brestova draga, Sungersku šumu, Mrkopalj.

Bitoraj se nalazi između mediteranske i kopnene klime i pomaže kao meteorološki pokazatelj stanovnicima ovoga kraja u predskazanju promijene vremena, kad se zamrači i nadviju crni oblaci, to je pokazatelj da će se srušiti nevrjeme na mrkopaljski kraj. Planinarska kuća je velićine nekih 25 kvadrata, napravljena od drveta, a u potkrovlju je spavaonica za 10-15 ljudi, sklonište nije opskrbljeno i nema domara, što znaći sve na svoja leđa i isto tako sa ostacima natrag, Voda kod skloništa je iz rezervoara (kišnica), ali je dobro ponijeti sa sobom vodu za piti.

No uglavnom , konačno sam došao do vrha Bitoraj-a, sa kojeg se pruža prekrasan pogled na okolicu, nakon sat vremena polako sam se spustio još nekih desetak minuta do skloništa i konačno skinuo ruksak sa svojij nejakih leđa, počeo je padati mrak i kak se veli , bez vatre nema večere, naravno odmah sam sredio stvar kako treba i spremio sam uz put štapove za roštiljanje kako to već ide u prirodi, a evo što sam radio:

Moj planinarski roštilj:

Potrebno je:špek, luk, češnjak, kobasice, paprika i kruh.
Narežemo sve što smo donijeli, osim kruha i češnjaka, ali malo deblje, kako nam nebi palo sa štapa, zatim naizmjenično stavljamo špek, luk, kobacicu, papriku, pa ispočetka i tako dok nam ražnjić nije nekih 25 cm dugačak, dok se ražnjići peku iznad žari ili na rešetki, narežemo kruh i pečemo kao i ražnjiće, dok šnjita ne dobije lagano smeđu boju, zatim rubove premažemo češnjakom i kad je sve spremno, dobar tek vam želim.

Nakon što je sve uredno stalo u mene, otvorio sam pivu i gledao u vatru do dugo u noć, osluškujući šumove i zvukove iz šume, mogu reći da sam se dobro naspavao, probudio sam se negdije oko deset sati, spremio vreću i karimat, pripremio sam doručak i skuhao kavu, nakon obavljene ceremonije i pozdrava s Bitorajem i Bitorajkom, lagano sam krenuo prema Sungeru, ali to je druga prića.