002.Noćni uspon na Zavižan

http://translate.google.hr/#

Zagreb, Krasno, Oltari, Zavižan, Velike Brisnice (  The Nord Velebit, Croatia)


Četvrtak, sastanak planinarskog odsjeka PDS Velebit, najednom uleti Vjeran i kaže, imam dobar prijedlog za izlet, P.D.Kapela organizira noćni uspon Na Zavižan, ima mjesta u busu, normalno odmah se javila hrpa škvadre i tako smo se našli u busu prema mjestu Oltari, to je onih par kuća na cesti za Krasno, odakle se

                                    Oltari, mjesto između Sv.Jurja i mjesta Krasno

skreće prema Zavižanu, prvo cestom, a onda stazom pored Babić siće do skretanja desno od ceste. Staza je odlična i kreće se glavnim dijelom kroz šumu presjecajući cestu na više mjesta sve do Siće. Kod Siće je inaće glavni  ulaz u Nacionalni park Sjeverni Velebit, na cijelom putu zafrkancija, snjeg lagano škripi ispod gojzerica, izlazimo iz šume na cestu ispod kuće i laganim usponom dolazimo pred sama vrata i nadstrešnicu, normalno sve je zatvoreno, sva sreća da je mjesećina i vedro u suprotnom bi moglo biti dosta loše, ali što je tu je, nastavljamo dalje odmah iza kuće po stazi.

                                                     Najbolja hrana u planini

U tom momentu nesreća, kako sam bio na turno skijama, odljepilo mi se krzno, tako da nisam mogao dalje po stazi i uz brdo, ekipa je nastavila dalje, a ja sam vezao skije za ruksak i lagano ih vukao po cesti prema zavižanu, naravno svakih pola sata sam legao u snijeg i opet normalno za mene, zapalio cigaretu i uživao u krajoliku obasjanom mjesećinom, kad sam na kraju došao do ispod doma negdije oko 24.00 sata nisam mogao izdržati a da opet ne sjednem na livadu i naravno u snijeg, pogled se pružao daleko sve do hajdučkih kukova, oko pola jedan sam konačno ušao u dom gdije je ekipa koja je već odavno došla već kuhala grah koji je moram priznati jako dobro mirišao.

                                                              U prirodi

Moja ekipa me je vidla da ulazim samo komentirala stigao je, a kapelaši su se strćali i kao mi smo se zabrinuli za tebe, pa gdije si tako dugo i.t.d, ja se samo smješkam i milim si, da ste se vi zabrinuli za mene bi me išli tražiti, na to se umješao i Legenda Sijevernog Velebita, Ante, pa veli kapelašima, kaj se vi brinete za njega, pa on je ovdije doma, e onda im je napričao kako sam ja sve znao doći gore i u kojim uvijetima, samo su gledali, he, he.

                                                  Prema Zavižanskoj kosi

No dobro, uskoro je i grah bio gotov, pa smo sijeli i pojeli koliko ga je bilo u loncu i nastavak pjesme i šale do ranih jutarnjih sati uz gemište, pivo i po koju rakijicu, pred jutro smo otišli malo odspavati. Po buđenju doručak i lagani pokret kuda koji mili moji, neko na Zavižansku kosu neko na Vučjak, a neko prema Raincu i Pivćevcu, nakon povratka sa izleta, naravno opet se prionulo klopi i lagano spremanje , pranje i priprema za povratak.

                                                            Pogled na otoke i more

Nakon pozdrava s domarom krenuli smo na suprotnu stranu od Oltara, prema Gornjim Kladama i na raskršču smo skrenuli za Velike Brisnice i spustili se na magistralu, gdije nas je čekao autobus, kada smo se konačno svi ukrcali započela je pjesma i šala sve do Zagreba, gdije smo stigli u većernjim satima, i na kraju divan izlet, divni ljudi i hvala svima koji su učestvovali u njemu.

Link Photos