http://translate.google.hr/#
Zagreb, Gospić, Baške oštarije (The middle of the southern Velebit, Croatia)
Počeli smo malo istraživati po zgradi centra, to je zgrada na dva kata ispresjecana s jedne strane okomitim tunelima, jednom velikom prostorijom gdije je cisterna s mazutom i hrpa rasturenih releja, na žalost to su naši popljačkali i uništili jel je Panos predan u odlićnom stanju. Na prvom katu ljevo je soba koja je koliko toliko očišćena da se može prespavati u njoj, još stoji velika kaljeva peć u njoj. Na desnu stranu su bile spavaone za vojsku i spremište hrane i ostale prostorije, na drugom katu je velika prostorija gdije su se zadržavali vojnici
preko dana, a bila je i vešeraj i praona. Nakon detaljnog pregleda i zaključka da bi to trebalo dati planinarima na korištenje, ostavljamo ruksake i odlazimo u daljnje razgledavanje, na vrhu je stražarnica odakle se pruža prekrasan pogled na more i otoke, po izlasku ponovo kroz željezna vrata na ljevo se spušta staza koja prolazi kroz usijek između dvije stijene i izlazi na prekrasnu livadu na kojoj se nalaze dva ili tri zapuštena stana, primjetili smo i planinarske markacije ali nismo dugo ostali, vratili smo se nazad na Panos, nakon malo okrepe krenuli smo dalje cestom do Jelove Ruje, ali o tome neki drugi put.
Link Photos
Zagreb, Gospić, Baške oštarije (The middle of the southern Velebit, Croatia)
Jednog dana nazval me je Darko Vukov Colić da on i Žan idu po Južnom velebitu i dali bi išao s njima, naravno odgovorio sam odmah i tako je pao dogovor, došli su po mene s starim bijelim golfom od Darka, jest star, ali auto ide kao podmazan, znaći Zagreb pa pravac Gospić, Baške oštarije. po dolasku na Oštarije, normalno da smo otišli u hotel na pivo, kaj bi drugo, a onda kak je več bilo relativno kasno, priprema za spavanje, dogovor je pao kod stare škole . Kad smo došli tamo, iznenađenje, stara škola preuređena u dom Crvenog križa, a u nutra hrpa raznoraznih cura sa sviju strana svijeta, poslje smo skužili da su to cure koje su
došle dobrovoljno raditi na čišćenju poučne staze Terizijane, s njima je rukovodila i Ana Lemaić poznata planinarska iz Gospića. Žan je odmah sebi složio šator, a ja i Darko smo s radošću prihvatili poziv cura i udobno se smjestili na madrace koji su bili složeni na podu, nakon priće i zezancije s curama i normalno malo popijenog čaja legli smo spavati.
došle dobrovoljno raditi na čišćenju poučne staze Terizijane, s njima je rukovodila i Ana Lemaić poznata planinarska iz Gospića. Žan je odmah sebi složio šator, a ja i Darko smo s radošću prihvatili poziv cura i udobno se smjestili na madrace koji su bili složeni na podu, nakon priće i zezancije s curama i normalno malo popijenog čaja legli smo spavati.
Jutro, buđenje, oh kako smo se fino naspavali, ustajemo i vani radimo doručak, Žan sprema šator, konačno sve je spremno za polazak, Žan i Darko su krenuli polako preko livade i skijališta jer tuda vodi staza, a ja se još malo odmaram, najednom izađe njemac i pita kamo, ja mu objasnim, a kako mi je ruksak bio na stolu pita jel ga može probat dić da vidi koliko je težak, naravno, odgovorim, nije znao što ga čeka, kad je primio ruksak nije ga uspio dić ni deset centimetara od stola, skoro je pao s njim, a meni smješno, onak ležerno prebacim jednu naramenicu ruksaka preko amena i otrćim za ekipom, a njemac gleda za menom, poslje smo se svi skupa smijali toj zgodi, a i kako nebi, čovijek ima oko 130 kila, a nemože jedan ruksak dići od stola, kaj god. Ekipu sam sustigao gore na skretanju prema Sladovači, hodaj ljevo, hodaj desno pa malo ravno, gore dole, užas, evo nas konačno ispod Velikog Sadikovca, nakon njega lagani spust, ulazimo u šumu , pred
nama dugački usijek i staza kojom prolazimo njegovim središnjim dijelom, već mi je muka, ušli smo u Ramino korito, (sve skupa od Doma c.k. Na Oštarijama do Šugarske dulibe sedam sati hoda), nema veze što komarci grizu i što nas vlaga ubija , korak po korak probijamo se po stazi, sjeli smo malo da odmorimo, odmah sam zapalio cigaretu, ne toliko zbog sebe nego da dimom oteramo komarce, čujem glasove, najednom se pojavi ekipa iz Karlovca, njih troje, hodaju po Velebitu, pozdravljamo se, kako je Žac, dobro odgovaram, nakon kraće priće odoše oni dalje, a mi prema šugarskoj. Dolazi-mo do jednog kamena na kojem piše da dalje markacije održava P.D.Jastrebarsko, ali od toga ništa, dolazimo do vrtaće i fakat se vrtimo, napokon smo skužili da put ide ljevo uz šumu po livadi, krećemo s usponom, livada na 75 % , nos mi dodiruje travu, dolazimo do gore i zalegnemo pod stijenu, imamo pogled na čitav usijek Ramina korita. Nigdije ne vidimo markaciju, Darko veli idem ja na pišanje i ode on skroz dole do šume i najednom urlik, "vidim je", sav sretan dođe gore, pokupismo stvari i juriš dole niz strminu, veli ja stojim i gledam ravno u maraciju, he, he, koji put odlazak na WC dobro dojde. Probijamo se po stazi, prolazimo kroz stijene, šumu i najednom kamenje i stijene ispred nas, staza ulazi u šumu i nakon kračeg puta izbijamo na čistinu, vidimo kontejner, hura, stigli smo na Šugarsku dulibu, ulazimo, sve čisto, ima nekih desetak kreveta, peć stol posuđe, idila, ovdije ćemo noćiti.
Još je bilo vremena do noći pa smo malo bauljali okolo tražeći Degeniju, nosili vodu sa šterne i pripremali večeru. Kad je pao mrak zalegli smo u krevete jel nas je sutra opet čekao put do Panosa. Dizanje teškom mukom jel smo bili umorni od prošlog dana, ali nema veze, ipak je to slatki umor, nakon doručka i spremanja, a i pospremanja jel sklonište mora ostati ćisto, nastavljamo dalje pored šterne na putu opazimo medvjeđe tragove, he, he, jednu poveću hrpu govana skoro do same šterne, nastavljamo i izlazimo na livadu . Livada je velika obrasla travom kroz koju prolazi stazica sve do šume na drugoj strani livade, ulazimo u šumu i nakon kraćeg provlaćenja izlazimo kod obavjesne table, to su one velike gdije vojska(JNA), zabranjuje snimanje i kretanje po okolici, još malo i izlazimo na cestu, skrećemo desno i nakon nekog vremena dolazimo do željeznih vrata, idemo dalje i stižemo u dvorište nekadašnjeg obavještajnog i radarskog centra Panos, desno je zgrada, a ravno naprijed iza žice nalaze se tri velika rezervoara za vodu (šterne), spustili smo se dole, voda je hladna, odlićnog okusa i ima je u neograničenim kolićinama hvala bogu, no nismo se kupali, he, he, ako ste to pomislili.
nama dugački usijek i staza kojom prolazimo njegovim središnjim dijelom, već mi je muka, ušli smo u Ramino korito, (sve skupa od Doma c.k. Na Oštarijama do Šugarske dulibe sedam sati hoda), nema veze što komarci grizu i što nas vlaga ubija , korak po korak probijamo se po stazi, sjeli smo malo da odmorimo, odmah sam zapalio cigaretu, ne toliko zbog sebe nego da dimom oteramo komarce, čujem glasove, najednom se pojavi ekipa iz Karlovca, njih troje, hodaju po Velebitu, pozdravljamo se, kako je Žac, dobro odgovaram, nakon kraće priće odoše oni dalje, a mi prema šugarskoj. Dolazi-mo do jednog kamena na kojem piše da dalje markacije održava P.D.Jastrebarsko, ali od toga ništa, dolazimo do vrtaće i fakat se vrtimo, napokon smo skužili da put ide ljevo uz šumu po livadi, krećemo s usponom, livada na 75 % , nos mi dodiruje travu, dolazimo do gore i zalegnemo pod stijenu, imamo pogled na čitav usijek Ramina korita. Nigdije ne vidimo markaciju, Darko veli idem ja na pišanje i ode on skroz dole do šume i najednom urlik, "vidim je", sav sretan dođe gore, pokupismo stvari i juriš dole niz strminu, veli ja stojim i gledam ravno u maraciju, he, he, koji put odlazak na WC dobro dojde. Probijamo se po stazi, prolazimo kroz stijene, šumu i najednom kamenje i stijene ispred nas, staza ulazi u šumu i nakon kračeg puta izbijamo na čistinu, vidimo kontejner, hura, stigli smo na Šugarsku dulibu, ulazimo, sve čisto, ima nekih desetak kreveta, peć stol posuđe, idila, ovdije ćemo noćiti.
Još je bilo vremena do noći pa smo malo bauljali okolo tražeći Degeniju, nosili vodu sa šterne i pripremali večeru. Kad je pao mrak zalegli smo u krevete jel nas je sutra opet čekao put do Panosa. Dizanje teškom mukom jel smo bili umorni od prošlog dana, ali nema veze, ipak je to slatki umor, nakon doručka i spremanja, a i pospremanja jel sklonište mora ostati ćisto, nastavljamo dalje pored šterne na putu opazimo medvjeđe tragove, he, he, jednu poveću hrpu govana skoro do same šterne, nastavljamo i izlazimo na livadu . Livada je velika obrasla travom kroz koju prolazi stazica sve do šume na drugoj strani livade, ulazimo u šumu i nakon kraćeg provlaćenja izlazimo kod obavjesne table, to su one velike gdije vojska(JNA), zabranjuje snimanje i kretanje po okolici, još malo i izlazimo na cestu, skrećemo desno i nakon nekog vremena dolazimo do željeznih vrata, idemo dalje i stižemo u dvorište nekadašnjeg obavještajnog i radarskog centra Panos, desno je zgrada, a ravno naprijed iza žice nalaze se tri velika rezervoara za vodu (šterne), spustili smo se dole, voda je hladna, odlićnog okusa i ima je u neograničenim kolićinama hvala bogu, no nismo se kupali, he, he, ako ste to pomislili.
Počeli smo malo istraživati po zgradi centra, to je zgrada na dva kata ispresjecana s jedne strane okomitim tunelima, jednom velikom prostorijom gdije je cisterna s mazutom i hrpa rasturenih releja, na žalost to su naši popljačkali i uništili jel je Panos predan u odlićnom stanju. Na prvom katu ljevo je soba koja je koliko toliko očišćena da se može prespavati u njoj, još stoji velika kaljeva peć u njoj. Na desnu stranu su bile spavaone za vojsku i spremište hrane i ostale prostorije, na drugom katu je velika prostorija gdije su se zadržavali vojnici
preko dana, a bila je i vešeraj i praona. Nakon detaljnog pregleda i zaključka da bi to trebalo dati planinarima na korištenje, ostavljamo ruksake i odlazimo u daljnje razgledavanje, na vrhu je stražarnica odakle se pruža prekrasan pogled na more i otoke, po izlasku ponovo kroz željezna vrata na ljevo se spušta staza koja prolazi kroz usijek između dvije stijene i izlazi na prekrasnu livadu na kojoj se nalaze dva ili tri zapuštena stana, primjetili smo i planinarske markacije ali nismo dugo ostali, vratili smo se nazad na Panos, nakon malo okrepe krenuli smo dalje cestom do Jelove Ruje, ali o tome neki drugi put.
Link Photos
spio dić ni deset ce
Nema komentara:
Objavi komentar